Daj mi ruku da ti otkrijem sudbinu

Ruke su možda najromantičniji a istovremeno i najsvakodnevniji deo tela. Obične, radničke, tople, suhe, nervozne, one kojima ispada sve i one koje znaju sve da naprave.

Nemaju seksi atribut kao noge, za njima se ne uzdiše kao za krupnim očima i sočnim usnama, a tako su nezaobilazne u otkrivanju drugog bića. Sve zapravo počinje rukovanjem. Zdravo, kaže na svoj način šaka kad se upoznaje sa novom. Šta se desi u tom međuprostoru dlanova, kakva hemija i strujanje, ne znam da li su o tome naučnici nešto spoznali, ali znam sigurno da se u tim šakama stvara prvi kontakt, da to svojstvo stiska ima funkciju pečata koji najavljuje kakva je saradnja, druženje ili ljubav moguća.

Mama koja ugleda svoju bebu, pošto čuje čestitanja i uzima to novo dato biće u naručje, prebrojava prstiće i sa naročitom pažnjom, naslonjena na jastuk čuda novog života, gleda te šakice. U njima je sazdan čitav univerzum prepuštanja.
Ta naša ruka prvo je u maminoj ruci. Zaštićena, vođena kroz život i ulice postojanja.

Onda je ruka sa drugim dečjim rukama, grade se dvorci detinjstva. Ruka uči da drži olovku i da piše i crta srca, nebo, travu, sunce i kuću, mamu, tatu, brata i sestru. Ruka maše mami i tati kroz prozor autobusa kad negde odlazi. Ruka otvara prve poklone. Ruka i dva prsta se podižu, da kažu tačan odgovor.

Ruka je u drugoj ruci, oznojanoj, brzoj, mladoj i zaljubljenoj. Ruke su onda već porasle do najlepšeg, najsnažnijeg i najnežnijeg dodira.

Ruke tvore, ruke se obaraju, ruke sviraju i kuvaju. A onda se zaruče.

Zaručeni, spojeni rukama, dvoje su jedno drugom prepušteni tako da se međusobno vode kroz dalje ulice postojanja. Prsten, kao zalog za budućnost nosi se na rukama. Koje opet nose naš život. Daju i primaju.

„Pomiluj nas Bože, po velikoj milosti svojoj“ traži se i u molitvi taj božiji dodir, ruka Boga.

A kakve su tvoje ruke? Misliš li o njima dok mažeš kremu na nadlanice i čekaš lift? Imaš li kremu u tašni, na radnom stolu, onu sa pantenolom? Pamtiš li nečije mirišljave i mekane šake? Kakav ti miris kreme za ruke treba? Onaj čist, bebeći, negujući ili parfemski?

Šta ti činiš za svoje ruke, dok one za tebe otkrivaju svet! U starosti, one će najviše pričati o nama.

Daj mi ruku, da ti otkrijem sudbinu.

Autorka teksta: Željka Mrđa

Ostavi komentar

Svi komentari će biti pregledani pre objavljivanja