Šta je intuitivno jedenje?
Intuitivno jedenje.
Za ovaj termin smo svi čuli, pogotovo ljudi koji vode računa o zdravlju i namirnicama koje konzumiraju. Duže vreme nismo razumeli ovaj koncept i, iskreno rečeno, imali smo pogrešnu predstavu o njemu. Mislili smo da je intuitivno jedenje druga reč za gubljenje kilograma. A, onda smo mislili da je to neka vrsta izgovora koji ljudi koriste da ne bi osećali krivicu jer su jeli krofne, pizzu, pomfrit i sladoled po ceo dan. Termin intuitivno jedenje zapravo nema nikakve veze sa gubitkom kilograma i nikakve veze sa prikrivanjem krivice.
Intuitivno jedenje podstiče te da prepoznaš glad, sitost i žeđ i uopšteno se sinhronizuješ sa svojim telom. To je mnogo lakše reći nego učiniti. Usklađenost sa našim telom ima za cilj da spreči prejedanje u toku dana ako zaista nismo gladni ili žedni. Često nam bude pomalo neugodno dok pokušavamo da se zaista oslonimo na svoje telo, um, misli i postupke.
U ovom tekstu bićemo fokusirani na intuitivno jedenje, međutim, intuitivno živeti je nešto što je jednako važno, ako ne i važnije. Jednom kada se usredsredimo na svoj cilj, sve ostalo će doći na svoje mesto. To je zaista domino efekat. Intuitivno živeti je jednostavno slušanje intuicije našeg uma i tela o svemu u vezi sa našim životom. To se ne događa preko noći, već je potrebno određeno vreme.
Intuitivno jedenje je mnogim ljudima promenilo prehrambene navike, odnos sa hranom i telesnu kompoziciju. Ne daj da te zavaraju, jer ovaj koncept nije isključivo vezan sa gubitkom kilograma. Po našem iskustvu, sa intuitivnim jedenjem kilogrami su odlazili, ali drugi će ih možda nabaciti, a neki će ostati isti. Ali, to je slučaj sa prilagođavanjem na bilo koji novi način života u vezi sa hranom. Gubljenje kilograma se jednostavno dogodilo kada smo počeli da praktikujemo intuitivno jedenje. Ono, međutim, nije bilo jedini razlog mršavljenja, postoji još dosta toga.
Ranije smo prejedanje videli kao način da se izborimo sa emocijama, a ne zato što smo slušali svoje telo. Nekim drugim danima uopšte nismo ni jeli. Bilo kako bilo, ni na koji način nismo slušali svoje telo koje je bilo zbunjeno sve vreme.
Iako su neki ljudi to doživeli - ovaj način ishrane nije neki magični plan ili plan dijete za mršavljenje. U stvari, zajedno sa tom idejom možete baciti i vagu.
Kad kažemo kompozicija tela, ne govorimo samo o načinu njegovog izgleda, već i o načinu na koji telo reaguje na hranu koju jedemo i kako se osećamo nakon što pojedemo ceo obrok.
Ali, intuitivno jedenje je jedinstveno za svaku osobu. Ako to nisi znala (ali, sigurni smo da jesi), dozvoli da te podsetimo - svako telo je različito.
Ovo se ne može dovoljno naglasiti. Tako dugo smo mislili da će određene dijete, planovi ishrane i način života koji funkcionišu kod drugih ljudi nesmetano funkcionisati i kod nas. Tako većina ljudi uči, zar ne? Dobijajući inspiraciju od drugih ili radeći sopstvena istraživanja i proveravajući da li nam to odgovara. Ali, to je važan deo - potpuno je u redu voditi se tuđim jelovnikom, savetima i prilagođavati se životnim navikama drugih osoba kojima se diviš, ali, da li će to funkcionisati kod tebe? Da li si srećna, zdrava, da li tvoje telo dobro reaguje na promene? Iskreno rečeno, o mnogo toga treba razmišljati.
E, tu na red dolazi inutitivno jedenje.
Samo mu se prepusti i slušaj svoje telo.
Iz ličnog iskustva, u životu smo doneli toliko neverovatnih životnih odluka koje smo naučili od drugih, jer smo primetili da su rezultati bili neizostavni. Ne zato što to rade drugi ljudi, već zato što bolje poznajemo svoje telo nego bilo ko drugi. S druge strane, bilo je i drugih pokušaja koje smo u potpunosti izbacili kroz prozor.
Na primer, nekada smo mislili da je običan šejk dobra zamena za pravi obrok. Samo ćemo se nasmejati. Ovo apsolutno nije istina. Isto tako smo zaista mislili da će nas šejk pun leda i nekog čarobnog praha učiniti mršavima. Još bolje, mislili smo da je to zdravo. Pojesti nešto što čak nije ni prava hrana i pomisliti da je to dobro za zdravlje. Prava ludost. Kad smo se usredsredili na gubitak kilograma i restriktivnu ishranu, dobili smo kontraefekat - gojenje zbog toga što nam je telo bilo toliko gladno da je moralo da sagoreva masnoću kako bi funkcionisalo. Bilo je iscrpljujuće.
Hrana nam je potrebna kako bi je naše telo pravilno varilo, kako bismo živeli i imali energije.
Ovim načinom ishrane jedemo više nego ranije i nikada se nismo bolje osećali. Neki dan jedemo manje nego inače, jer jednostavno nismo toliko gladni. Odustali smo od ideje da sebi dozvolimo samo 3 obroka dnevno, a isto tako odustali smo od ideje da treba imati 3 obroka dnevno kako bismo preživeli. Šta ako naše telo radije želi 2 obroka i užinu? Onda će to i dobiti.
To znači slušati telo i imati dovoljno samokontrole da ga zaustavimo. I to smo uradili sa onim šejkovima. Da, sa šejkovima se velikim debelim šarenim slamkama koje devojke piju da bi bile ’site’ umesto da jedu pravu hranu. To je apsolutno nemoguće.
Mislimo da je najvažnija lekcija koju smo naučili kroz ovakav način ishrane adaptacija na prehranu na biljnoj osnovi. Kada smo prvi put započeli ovo putovanje, bili smo suočeni sa spoznajom šta meso i mlečni proizvodi rade našem telu. Konstantna naduvenost, užasna koža, osećaj malaksalosti i slično.
Počeli smo da izbegavamo mesne prerađevine i meso generalno i uneli smo više namirnica zbog kojih smo se osećali dobro. To je zapravo intuitivno jedenje, slušanje onoga što naše telo želi/treba. Za nas je uvrstavanje više povrća, žitarica, voća, mahunarki u ishranu bio pun pogodak. To je rezultiralo time da smo totalno odustali od životinjskih proizvoda, jer to nije bilo ono što je naše telo želelo ili što mi lično želimo da konzumiramo.
Za nas intuitivno jedenje izgleda ovako:
- Jesam li gladna?
- Da li mi je dosadno?
- Da li mi creva krče zbog nedostatka hrane?
- Jesam li žedna?
- Za kojom hranom žudim / šta bih jela?
- Koju hranu sam danas jela, što je možda izazvalo ovaj osećaj uznemirenosti?
- Koju hranu sam danas jela, zbog čega se osećam neverovatno?
- Da li je mom telu potreban dobar trening ili mi je potrebno da ga usporim ritam?
Možda je teško za poverovati, ali ako sebi daš dozvolu da jedeš bilo koju hranu koju tvoje telo želi, ostavljaš manju verovatnoću da ćeš jesti ili prezalogajiti nešto što ti ne prija i kasnije osećati krivicu zbog toga.
Ako tvoje telo želi da jedeš pomfrit, kupi pomfrit i jedi ga bez griže savesti. Uspori, slušaj svoje telo. Jedi polako i počasti svoje telo jer ti je poslalo znak da treba da pojedeš nešto. I uživaj u hrani, jer je pomfrit preukusan.
Dakle, ne. Intuitivno jedenje nije put ka mršavljenju i nije opravdanje za prikrivanje osećaja krivice jer si danas pojela 10 kašika sladoleda. Ciljevi ovog načina ishrane su da naučimo da verujemo svom telu, da budemo u miru s hranom i da poboljšamo opšte zdravlje i sopstveno blagostanje.